Izbor jezika / Choose language slovenian english

Intervjui
TV emisija FORMULE LJUBAVI (naučni program RTS maj 2007) PDF Štampa El. pošta
Napisao Admin 2   
subota, 07 mart 2009 00:12
Naučni program Radio Televizije Srbije je u maju 2007. godine snimio polusatnu emisiju o dr Milivojeviću pod nazivom FORMULE LJUBAVI. Možete je pogledati na Google video ovde.
 
Intervju POLITIKA: Žena treba da ohrabri muškarca (mart 2009) PDF Štampa El. pošta
Napisao Admin 2   
petak, 06 mart 2009 20:09

Intervju: dr Zoran Milivojević
Žena treba da ohrabri muškarca
Ako pokažete osobi da vam se sviđa, nećete izgubiti na vrednosti, već ćete samo pokazati da imate dobar ukus, ističe uvaženi psihoterapeut dr Zoran Milivojević

Novinarka: Zorica Karanović

Zbog čega je tako teško postalo naći pravog partnera, koje su najčešće greške žena u emotivnim odnosima i zašto savremeni muškarci izbegavaju emotivno vezivanje, otkriva dr Zoran Milivojević, psihoterapeut, autor „Formula ljubavi”, kao i niza drugih knjiga o najvažnijim odnosima na svetu – muško-ženskim.

Zbog čega najčešće dolazi do ljubavnih nesporazuma?

Žene su 80 odsto naših klijenata. One se ne ustežu da traže pomoć, za razliku od muškaraca, koji gaje različita uverenja, kao što su: „Onaj ko je pametan, sam će rešiti problem” ili „Psihologe traže samo slabići”. Generalno gledano, postoje dve vrste problema zbog kojih se najčešće dolazi kod psihoterapeuta: prvi – namera da se reše česti konflikti parova koji već žive zajedno i drugi – nemogućnost da se pronađu odgovarajući partneri. Ponekad osoba ima takva očekivanja koja teško ko može da ispuni. Zato se i javlja nezadovoljstvo.

Da li je onda osnovano poređenje da su muškarci sa Marsa a žene sa Venere?

Sve je manje razlika koje potiču iz nekadašnjih polnih uloga. Već od šezdesetih godina 20. veka takva podela nema funkciju, jer ima muškaraca koji su, uslovno rečeno, „ženstveniji” od žena i obratno. Kultura sve više ide ka androginiji, odnosno ka stvaranju muško-ženskog karaktera, tako da se razlike brišu. Naučno je potvrđeno da muškarcima u zapadnoj kulturi opada testosteron, što se povezuje sa masovnom upotrebom pesticida. Sa druge strane, devojčice ranije ulaze u pubertet. Zbog toga se može zaključiti da neki ljudi nisu ni sa Marsa, ni sa Venere, već da dolaze sa Saturna.

Zbog čega se savremeni muškarci sve manje udvaraju i preuzimaju doskora ženske uloge, postaju pasivni, neodlučni i čekaju da im se udvaraju žene?

Žene u poslovnom domenu sve više pokazuju odlučnost, energičnost, odgovornost, a privatno žele da im se muškarci udvaraju. To može pomalo da zbuni muškarce jer ne prepoznaju jasne signale da li da krenu u akciju ili da budu pasivni. Sa druge strane, uvreženo je shvatanje da ako žena pokaže muškarcu da joj se dopada da će on misliti da je „laka”. Mi ih učimo da će osoba, ako joj pokažete svoju naklonost, misliti da imate dobar ukus.

Ljudi vole kada se drugima sviđaju, čak i ako im oni nisu dragi. Zato žena treba da ohrabri muškarca pogledom. Onda kada je pogled uzvraćen, trebalo bi da se nasmeje, što muškarcu daje jasan znak da postoji interesovanje sa njene strane. Jer žene koje se stide, koje u sebi imaju ranjivu devojčicu, upućuju signale koje muškarci ne prepoznaju kao takve. Na primer, žena se žali da joj nije uzvraćena naklonost muškarca koji joj se dopada. Mi je pitamo da li mu je pokazala da joj se sviđa, a ona odgovara: „Naravno, pozvala sam ga da mi pomogne da popravim kompjuter!” Muškarac je dešifrovao njene signale na drugi način i zato nije došlo do uzvraćene emocije.

 

foto: Politika

Zašto veliki broj muškaraca ne želi da se emotivno veže?

Postoje tri razloga. Prvi je iskustvo iz primarne porodice, u kojoj su gledali kako se mama i tata stalno svađaju. Zato su zaključili da je zajednički život pun nesporazuma i obmana. Drugi razlog je usmerenost kulture ka uživanju. Ne žele da odrastu, jer misle da će im život biti preozbiljan i naporan i zato žele da budu večiti mladići. A vezati se za nekoga i imati decu definitivno je znak odrastanja. I, treći razlog je precenjivanje seksa. Na žene se gleda kao na seksualne objekte, koji stalno moraju da izazivaju želju za strašću i seksom, a priroda ljudskog odnosa je da to može da bude samo u prvih nekoliko meseci. Ako seksualnost nije praćena emotivnim vezivanjem, onda se vrlo brzo seli na drugu osobu. I tako u beskraj.

Zbog toga takvi muškarci dočekaju 50–55 godina vrlo usamljeni, kada više nisu seksualno poželjni. Takođe, zbog visokih kriterijuma, nije mali broj žena koje nisu uspele da pronađu partnera, a u godinama su kada im otkucavaju poslednji minuti biološkog časovnika. Nisu srećne ni one žene koje imitiraju muškarce, menjajući često partnere. Seks bez emocionalnog vezivanja nema taj kvalitet koji ostvare osobe koje u seksualnom odnosu izražavaju duboku emotivnu pripadnost.

Da li postoji univerzalna formula ljubavne sreće?

Mi smo, kao civilizacija, ljubavne odnose prilično zakomplikovali. Ono šta je ljubav (emocionalno vezivanje, osećanje da vam je neko važan i da imate osećaj pripadnosti), generalno gledano, nije ništa posebno. Svako ima pravo da voli i da bude voljen.

Dokumentarni filmovi o primitivnim plemenima najbolje pokazuju kakva je ljubav bez kulturnih konstrukcija. Mi smo od ljubavi napravili centar uživanja – romantičnog i seksualnog – i to prvo u literaturi a onda i na filmu. Upili smo predstave o ljubavi, koja treba da nas usreći, izazove ekstazu i koja će da traje do kraja života.

Ako se tome još doda predstava o podeli polnih uloga, postaje teško verovatno da nađemo partnera koji će se uklopiti u takve predstave. Posledica svega toga jeste sve više razočaranih ljudi. Grad je pun izuzetnih mladih žena koje su same jer ne mogu da nađu muškarca koji bi želeo da se veže, jer on ne veruje u ljubav. Konačan ishod je sve manje dece i stvaranje zatvorenog civilizacijskog kruga. To je dovoljno alarmantan razlog da počnemo da se menjamo.

intervju vodila: Zorica Karanović
[objavljeno: 06/03/2009]

LAST_UPDATED2
 
Intervju "Glas javnosti": IGRE SMRTI (jun 2007) PDF Štampa El. pošta
Napisao Admin 2   
četvrtak, 19 februar 2009 14:28

Glas javnosti 09.06.07

Igre smrti

Dr Zoran Milivojević, autor knjige "Igre koje igraju narkomani"


Transakciona analiza je dobila ime na osnovu jednog od njenih osnovnih pojmova, a to je pojam transakcije. Transakcija je elementarni komunikacijski čin u kojem dve osobe razmenjuju poruke. Erik Bern je smatrao da ličnost nije nužno celovita i integrisana, već sastavljena iz tri osnovna ego stanja: odrasli, dete i roditelj Izdavačka kuća "Psihopolis" iz Novog Sada nedavno je objavila najnoviju knjigu dr Zorana Milivojevića "Igre koje igraju narkomani". Jedan od naših najuglednijih i najiskusnijih psihijatara i psihoterapeuta, čije su dve prethodne knjige "Emocije" i "Formule ljubavi" postale bestseleri, u svom poslednjem delu bavi se transakcionom analizom problematičnog uzimanja droga, kako stoji u podnaslovu knjige.

Kako je nastala ova knjiga?

- Od nastanka prve verzije ovog rukopisa proteklo je mnogo vremena, čitavih dvadeset šest godina. Davne 1981. godine napisao sam tridesetak strana teksta pod nazivom "Narkomanske igre". U pitanju je bio interni edukativni materijal za studente volontere angažovane u projektu "Algrena" - alternativna grupa za resocijalizaciju narkomana koja je delovala u Beogradu u prvoj polovini osamdesetih. Na kraju sedamdesetih godina prošlog veka kao student medicine sasvim slučajno sam došao u dodir sa problemom uzimanja droge. Tokom istraživanja problema seksualnosti narkomana, došao sam i do nekih drugih saznanja iz oblasti problematičnog uzimanja droga. Jedno od njih je da se narkomani - apstinenti nalaze u jednom veoma nepovoljnom socijalnom polju. Dok s jedne strane deluju pozitivne, terapijske sile, s druge strane je mnogo negativnih društvenih sila koje ih "guraju" ili "vuku" nazad u društvenu ulogu narkomana. U to vreme se broj narkomana u Beogradu procenjivao na nekoliko hiljada, što je smešna cifra u odnosu na današnje vreme.

Zašto je vaš rukopis morao da čeka četvrt veka da bi bio objavljen?
- Sve vreme sam znao da tekst o igrama ima veliku praktičnu vrednost, ali, pošto sam prestao da terapijski radim sa populacijom koja uzima drogu, sve sam se ma nje osećao kompetentnim za ovu oblast kako je vreme odmicalo. Kao da sve manje imam prava da pišem o ovoj temi. Intimno sam se nadao da će neko drugi, verovatno negde u svetu, napisati sličan tekst. No, to se nije dogodilo. Sve veći podsticaj da dovršim i objavim knjigu bio je moj sin koji se polako bližio godinama u kojima droge počinju da bivaju potencijalna opasnost. Malo toga se promenilo u proteklih četvrt veka. Dok s jedne strane cveta organizovani kriminal u smislu proizvodnje, šverca i distribucije droge, s druge strane su prevencija, terapija i resocijalizacija ostale potpuno marginalizovane. To me je trglo iz samoizolacije i osećaja inferiornosti. Tek kada sam shvatio da tekst mogu osavremeniti pomoću kritika kolega koji se aktivno bave terapijom i lečenjem narkomanije, nestala je i poslednja kočnica.

Značajno mesto u vašoj knjizi ima transakciona analiza. Kako biste našim čitaocima bliže objasnili ovu psihoterapijsku disciplinu?
- Okvir kroz koji posmatramo ono ljudsko ponašanje koje nazivamo igra jeste savremena psihološka i psihoterapijska disciplina koja se naziva transakciona analiza. Reč je o pravcu koji je krajem pedesetih godina prošlog veka, upravo u periodu punog razvoja humanističke psihologije i ljudske fascinacije komunikacijom, iznikao na temeljima psihoanalize. Osnivač ovog pravca je američki psiholog i psihoterapeut dr Erik Bern, čije su tri knjige "Koju igru igraš", "Šta kažeš posle zdravo" i "Seks u ljubavi" prevedene na naš jezik i dobro poznate našoj publici. Inače, transakciona analiza je dobila svoje ime na osnovu jednog od njenih osnovnih pojmova, a to je pojam transakcija. Transakcija je elementarni komunikacijski čin u kojem dve osobe između sebe razmenjuju poruke. Bern je smatrao da ličnost nije nužno celovita i integrisana, već da je sastavljena iz određenih delova koje je nazvao "ego stanja". Smatrao je da je ličnost sastavljena iz tri osnovna ego stanja, koja je, da bi celu stvar učinio razumljivom i običnom čoveku, nazvao: odrasli, dete i roditelj. Ovakav pogle d na komunikaciju dovodi do sagledavanja njene kompleksnosti. Upravo zato što postoji veliki broj mogućih kombinacija, kada se uzme u obzir da dve osobe imaju tri osnovna stanja. Bern je i dalje proučavao serije transakcija, posebno one koje se ponavljaju

U vašoj knjizi nailazimo na obilje primera igara koje igraju narkomani. Navedite nam neku od njih?

- Naveo bih primer jedne igre pod nazivom "Šta ti znaš kad nisi probao". Recimo, naš stručnjak drži predavanje o štetnosti droge i neko iz grupe ga pita da li je on probao drogu. Svaki odgovor je loš. Ako kaže jesam, onda je pitanje koliko je on kompetentan da drži ta predavanja. S druge strane gledano, eto, on je uzimao drogu, pa šta mu fali. Onda ga pitaju šta je uzimao, pa šta god da im odgovori, oni obično kažu: samo to? Onda neko sa autoritetom iz grupe izađe i kaže šta je sve on koristio, imajući za cilj da zaseni publiku. Ukoliko doktor kaže da nije koristio drogu, obično reaguju tako što kažu da neko ko nema lično iskustvo sa drogom, ne može da drži takva predavanja.

Mila Milosavljević

 
VITA, Zagreb: Otvoreno O ljubavi, seksu… sreći PDF Štampa El. pošta
Napisao Admin 2   
utorak, 14 oktobar 2008 21:09

oktobar, 2008

 

Otvoreno

O ljubavi, seksu… sreći

Kako pronaći ljubav i pomoći joj da dugo traje, kako izbjeći pogreške i razočaranja, kako živjeti sretno

Uzrok ushićenja, snažan pokretač pozitvnih emocija, ali i izvor teške patnje, ljubav je zapravo iskonska emocija koja sve privlači, ali je mnogi ne ostvare onako kako bi željeli. Odgovor na to i druga pitanja o ljubavi i ljubavnoj sreći potražili smo kod “stručnjaka za ljubav”, autora knjige Formule Ljubavi, dr. med. Zorana Milivojevića, psihoterapeuta s dugogodišnjom praksom. On je prvi u Istočnoj Europi stekao najviši stupanj međunarodnog supervizora i edukatora Međunarodnog udruženja za transakcijsku analizu (ITAA), te Europskog udruženja za transakcijsku analizu (EATA). Izabrani je međunarodni predavač na Sveučilištu Sigmund Freud u Beču, supervizor u Centru za liječenje ovisnosti od zabranjenih droga Psihijatrijske klinike u Ljubljani, član Predsjedništva Psihijatrijske sekcije Srpskog liječničkog društva i član predsjedništva Saveza društava psihoterapeuta Srbije, stručni direktor Psihopolis instituta u Novom Sadu. Osim Formula ljubavi potpisuje i Emocije, Igre koje igraju narkomani – transakcijska analiza problematičnog uzimanja droga, a uz to je i kooautor više udžbenika i knjiga. Sa skupinom slovenskih kolega objavio je praktičan priručnik Mala knjiga za velike roditelje, veliki hit o odgoju djece. Dr. Zoran Milivojević trenutačno živi i radi u Novom Sadu i u Ljubljani.

Što ljubav doista jest, što ljubav nije
Ljubav je zapravo vrlo jednostavna, ali smo je mi strašno zakomplicirali. U svom najširem smislu, ljubav je emocionalno vezivanje. Kada se netko emocionalno veže za nekoga ili za nešto, to ugrađuje u svoj intimni svijet, razvija osjećaj pripadnosti i povezanosti. Često savjetujem ljudima da odgovor na pitanje što je ljubav potraže gledajući dokumentarne filmove o primitivnim plemenima u kojima se ljubav pojavljuje u svojoj najčistijoj formi, bez ukrasa i kulturnih slojeva koje smo joj pripisali. Dakle, ljubav nije ništa spektakularno, to je nešto obično, nešto na što svaki čovjek ima pravo, kao što ima pravo na život i zdravlje.
Danas često poistovjećujemo ljubav i zaljubljenost. No, zaljubljenost je proizvod kulture, u ljubavi nema toliko užitka koliko ga ima u zaljubljenosti. Zato ljudi trče za užitkom, tragaju za idealnom ljubavi, za stanjem vječne zaljubljenosti. Problem je što zaljubljenost nije, kako se to često misli, ono najljepše na početku ljubavi, već je negacija ljubavi. U zaljubljenosti druga osoba nam je važna samo zbog toga što se u njezinu prisustvu dobro osjećamo, ona je zapravo samo sredstvo kojim kod sebe izazivamo užitak. U tom smislu je zaljubljenost negacija ljubavi jer u ljubavi nam druga osoba ostaje važna i onda kad se pojave problemi i teškoće.

Zašto patimo zbog neuzvraćene ljubavi i čeznemo za pravom ljubavi

Ljubav često mistificiramo, tretiramo je kao nešto sveto, a upravo to nas sprečava da o ljubavi mislimo i jasno je shvatimo. Sam osjećaj ljubavi sastavljen je od dva osjećaja - da volimo i da smo voljeni. Najljepše je kad istovremeno doživljavamo oba osjećaja, ali često to nije slučaj. Kada nam osoba koju volimo ili u koju smo zaljubljeni ne uzvraća ljubav, osjećamo neprihvaćenost, nedovoljnu vrijednost i tugu. Dakle, javlja se patnja, ali svačija patnja ima specifične sastojke.
Kada je riječ o „čežnji za ljubavlju“, jasno je da ljudi čeznu za nečim što im je vrlo važno i u čemu vide ostvarenje svojih snova. I u tome je bit problema, u ljubav projiciramo mnoge stvari koje u ljubav ne spadaju. Primjerice, neki ljudi vjeruju da će ostvarivši ljubav ostvariti sreću, ostvariti trajno i doživotno stanje ljubavi-sreće, kao u dječjim bajkama koje po definiciji imaju sretan završetak. Izraz „romantična ljubav“nastao je kako bi obilježio ljubav koje u stvarnom životu zapravo nema, koje ima samo u romanima, dakle fikciju. Ljudima je obećavano da će se svašta dogoditi kada ostvare ljubav. Naravno to je nerealno i zato mnogi ljudi ne ostvare ljubav koju su željeli i za kojom su čeznuli. Riječ „razočaranje“ ima u svom korijenu magijsko značenje (čar, čaranje, jednako kao i rječi začaran i očaran). Zapadna civilizacija zapravo je “začarala” samu sebe, povjerovala je u vlastitu fikciju. Nerealna očekivanja koje ljudi polažu u ljubav-zaljubljenost razlog su što je ljubav precijenjena, a logičan rezultat tih uvjerenja je razočaranost.

Koje bi osobine trebalo tražiti kod partnera

Mnogi propisuju vrline koje bi trebalo tražiti u drugoj osobi kako ne bi pogriješili. No, stvarnost je drugačija. Našim postupcima, osim racionalnih razloga, upravljaju i brojni razlozi kojih nismo svjesni. Svaki put kada volimo ili se zaljubimo, to znači da smo već vrlo pozitivno procijenili osobine koje smo pripisali drugoj osobi. Otkrivajući koji ljudi nam se sviđaju, otkrivamo svoje kriterije. Shvatiti što su naši raniji izbori imali zajedničko, način je da upoznamo sebe, a to je zlatno pravilo za one koji nisu zadovoljni svojim ranijim izborima i svojim ljubavnim životom. Ako tražite “mudar” savjet: želite li dugotrajnu vezu, izaberite osobu koja vas seksualno privlači, a koja ima slične poglede kao i vi na nekoliko osnovnih životnih vrijednosti. Takve veze su najtrajnije.
 
 

Zbog kojih predodžbi o ljubavi najčešće patimo

Prije trinaest godina napisao sam knjigu u kojoj sam obradio više od trideset zabluda o ljubavi, ali iz moje psihoterapijske prakse nakon toga proizlazi da ih ima barem još upola toliko.
Od opasnih uvjerenja o ljubavi možda je najopasnije ono da je ljubav partnera smisao života. To štetno uvjerenje često vodi u samoubojstvo ili je čak uzrok ubojstvu. Neuzvraćanje ljubavi ili ostavljanje osobe takvog uvjerenja doživljavaju kao gubitak smisla života, vjeruju da više nikada neće sresti nekoga tko je “idealan kao osoba koju gube”. Često ponavljam, a i moje kolege, da je život bezuvjetna kategorija, da nitko ne treba uvjetovati svoje pravo na život ispunjenjem nekog uvjeta koji mu daje smisao, pa ni uvjeta ljubavi partnera.

Utječu li godine života u braku na gašenje strasti
Usporedno s prolaskom vremena situacija se mijenja, mnoge stvari više nisu nove i prestaju biti uzbudljive. Ljubav u stvari prolazi kroz različite razvojne faze od kojih svaka ima svoje ljepote. Volim etimologiju jer mi pomaže da dublje shvatim mnoge riječi i pojmove. Tako, primjerice, “strast i stradanje” imaju isti korijen. Strast je riječ koju koriste oni koji tragaju za užitkom, za zaljubljenošću… Ali strast je i nešto negativno, fanatično, destruktivno. I zato kada je ljubav u pitanju, ne treba inzistirati na strasti, već na zadovoljstvu i dubokoj ispunjenosti životom.

Kako nakon dubokih rana ponovno steći povjerenje

Svatko ima pravo na pogrešku. U ljubavi je najlakše optužiti drugoga da je iznevjerio, da je loš i slično. No, uvijek postoje dvije istine, što najbolje potvrđuje terapija parova. Kada nam se ranjeni pojedinac obrati za pomoć, u psihoterapiji inzistiramo u traženju njegova dijela odgovornosti, tražimo odgovore na pitanja: gdje je on pogriješio; je li pogrešno izabrao; je li trpio nešto što nije trebao trpjeti; nije li možda prekinuo onda kada je trebao... Dakle, smisao je upoznati sebe, uvidjeti pogrešku i izbjeći je u budućoj vezi. Samo tako je moguće izbjeći ulogu žrtve, naučiti brinuti o sebi, jasno se dogovarati, zadovoljavati potrebe drugoga, ali i inzistirati da naše budu zadovoljene.
Na početku veze normalna je sumnja i gledanje kroz ranija iskustva, ali kada prihvatimo drugoga, sumnja bi trebala nestati. Istina, osoba s lošim iskustvima vrlo je ranjiva i prirodno je da čovjek nekad bude i ranjen. Čini mi se da u životu ipak najgore prolaze oni koji nikome nisu dopustili da im se približe, koji nisu dopustili mogućnost da budu ranjeni. Oni na kraju umiru kao „pobjednici“ koje nitko nije prevario, ali koji su svoj život proveli usamljeno, u sumnji i oprezu - bez ljubavi.

Postoje li žene i muškarci koji previše vole
Da, to su oni koji vjeruju u moć ljubavi. Tipično razmišljanje je sljedeće: „Ako ga ja volim, a on me unatoč tome odbacuje, on to čini zato što ne vidi koliko ga ja volim. Kada shvati što sve činim za njega, on će se promijeniti“. U pitanju su dakle ljudi koji ugađaju drugima i koji, kada im se ne uzvrati ljubav, sve više i više ugađaju. Oni u stvari čine ono što su radili i u djetinjstvu, nastojali su „zaslužiti“ ljubav, ali je nisu zaslužili. Iako to podsjeća na mazohizam, u pitanju je samožrtvovanje u ime ljubavi, uvjerenje da veličina žrtve dokazuje veličinu njezine ljubavi. Naravno, sa sličnim uvjerenjem živi i druga osoba, partner koji traži žrtvu kao dokaz ljubavi, koji nikad nije zadovoljan dokazom jer i on, zbog svojih razloga, misli da ne zaslužuje biti voljen.

Zašto “princeze vole bitange”, zašto su ženama “dobri dečki” dosadni

Zato što ih privlači hladnoća, izazov. Kad takva djevojka pogleda dva podjednako lijepa mladića, od kojih je jedan gleda s prihvaćanjem, a drugi odbacuje, ona vjeruje da ovaj drugi ima ono „nešto“ i dobiva motiv za samodokazivanjem. Počinje psihološka igra u kojoj oboje ravnopravno sudjeluju, u kojoj će on izgubiti samo ako se zaljubi i preda. U tom slučaju dolazi do obrata, ona shvaća da „to nije to“, gubi interes i napušta ga. U većini je slučajeva on taj koji, nakon što su se poigrali, odlazi. Ovakve su veze uglavnom kratkotrajne, ali mogu biti veoma intenzivne, i na duže vrijeme vrlo naporne. Psihološke igrice ne mogu biti zamjena za stvarnu ljubav. Osim toga, često se pogrešno poistovjećuje stabilnost i dosada u vezi, odnosno nestabilnost i zabava, zato se često pouzdanu osobu, koja nudi stabilan odnos, sasvim pogrešno smatra dosadnom. Mislim da svi koji traže zanimljivost i uzbuđenje u ljubavnoj vezi griješe, jer život je zanimljiv a ne veza. Ljudi koji se zaista vole ne bi trebali gledati jedno u drugo, već u istom smjeru.



Postoji li tajna formula dugotrajnog uspješnog spolnog života

Jedini preduvjet je ljubav. Iako dobar seks nije izravan plod ljubavi, ako se ljudi vole, sve ostalo se da srediti. Kod parova koji su dugo vremena zajedno, česti su seksualni problemi jer više nisu u stanju voditi ljubav kao na početku. Oni se sjećaju da je u početku muškarac bio uvijek raspoložen za seks, on je prvo doživljavao erekciju, pa tek onda prilazio ženi. Naravno i ona je tada bila češće spremnija. Ali ovakav seksualni intenzitet veoma mali broj ljudi može održati i u godinama koje dolaze. Muškarac je taj koji se povlači jer misli da ga žena više ne uzbuđuje kao ranije – što je točno u vizualnom smislu – i da njegove seksualne performanse nisu više dobre. U seksualnoj terapiji parova učimo ljude da se u zrelom odnosu ljubav vodi na drukčiji način, da je sasvim u redu da muškarac nije odmah erektiran, da je i muškarcu potrebna predigra, i da je sasvim u redu za seks odrediti dane u tjednu.

Kako ponovno steći emocionalno zdravlje i sreću nakon godina zabluda i patnje
Emocionalno je zdravlje rezultat rasta i razvoja ličnosti, socijalne zrelosti i dobrih odnosa s drugima. Taj rad na sebi podrazumijeva odbacivanje različitih zabluda, stjecanje novih informacija i saznanja, prevladavanje dječjih načina reagiranja. I zbog toga će svatko tko radi na sebi prije ili kasnije za to biti nagrađen. Živjet će u skladu sa sobom, osjećat će integritet i suverenost vlastite ličnosti, ali istovremeno uživati u humoru i zabavi. Ono što se nudi nije sreća, za to će se pobrinuti svatko sam za sebe, već ono što je davno Sigmund Freud definirao kao „sposobnost za rad i ljubav“, ali uz primjese realnosti, svjesnosti, spontanosti i kreativnosti.

Kojim bi rječima trebala završavati "istinita" bajka

Na žalost, bajke ne postoje, pa ni istinite bajke. Sanjarenje, potreba za bajkovitim, romantičnim i fantastičnim udaljava nas od uživanja u stvarnosti, uživanja u sebi, drugima i lijepim stvarima. Život je lijep, samo ga treba doživjeti. No, život ima i svoj kraj. I zbog toga smo odgovorni pred sobom kako ga živimo, a ja vjerujem da to najviše ovisi o nama samima.



>OKVIR<
Poznajete li svoje emocije
Emocije su odraz naše unutarnje logike. Svaki put kad ocijenimo da je nešto veoma važno, javlja se neka emocija. Kada je emocija iracionalna, to je zbog toga što je iracionalna logika koja joj prethodi. Drugim dijelom sebe možemo ući u unutarnji konflikt i upravljati sobom, boriti se s onim dijelom koji reagira emocijom, što je naporno. Prava promjena emocija dolazi onda kada ispravimo problematičnu logiku koja prethodi emociji, tada se mijenja i emocija. Rezultat je da naše emocije opet funkcioniraju spontano.


Zapamtite
Ljubav je nešto obično, nešto na što svaki čovjek ima pravo, kao što ima pravo na život i zdravlje

Među opasnim zabludama o ljubavi možda je najopasnija ona da je partnerova ljubav smisao života

Za dugotrajnu vezu važna je seksualna privlačnost, ali jednako su važni i slični pogledi na osnovne životne vrijednosti

Ljudi koji se doista vole ne bi trebali gledati jedno u drugo, nego u istom smjeru

 
Intervju "Politika": LJUBAV NIJE LITERATURA (jun 2007) PDF Štampa El. pošta
Napisao Administrator   
utorak, 22 jul 2008 21:38
Rekao bih da je zapadna civilizacija žrtva svog precenjivanja zaljubljenosti i užitka koji ono donosi, kaže dr Zoran Milivojević
LAST_UPDATED2
Opširnije...
 
«StartPrethodni12SledećiKraj»

Strana 1 od 2

Anketa

Koja je vaša omiljena knjiga Zorana Milivojevića
 

Who's Online

Imamo 22 gostiju na mreži

Povezani sajtovi

Ako vam je sadržaj ovog sajta bio zanimljiv, možda ćete želeti da dobijete više informacija i na ovim sajtovima:
TA Centar ATAS
Asocijacija Transakcionalnih analitičara Srbije
Psihopolis Institut
Psihopolis institut, Novi Sad. Izdavaštvo, edukacije.
Mala knjiga za velike roditelje
Sajt posvećen knjizi "Mala knjiga za velike roditelje". Autor: Aleksandra Kovačević.
Posebno vam preporučujemo:
Psihopolis, mesto gde i odrasli rastu!